Biciklistička ruta Trans Dinarica

U julu/srpnju 2024. godine otvorena je nova biciklistička ruta koja prolazi kroz osam zemalja: započinje u Sloveniji, nastavlja se kroz Hrvatsku u Bosnu i Hercegovinu, zatim vodi u Crnu Goru, Albaniju, Sjevernu Makedoniju, Kosovo i Srbiju, nakon čega se ponovo vraća u Bosnu i Hercegovinu, gdje Sarajevo funkcionira kao svojevrsni logistički hub za putnike na biciklima.

Ruta je osmišljena tako da bicikliste vodi kroz turistički manje poznata područja, parkove prirode i nacionalne parkove, divlju prirodu te lokalitete sa UNESCO-om zaštićenom kulturno-historijskom baštinom. Prilagođena je vožnji gotovo svim vrstama bicikala (idealno touring, gravel ili brdski bicikl koji se ne boji makadama), a vozače na zahtjevnom balkanskom terenu u prosjeku očekuje oko 50 kilometara dnevno i približno 1.000 metara visinske razlike. U svakoj zemlji postoji preporučena, „glavna“ ruta, kao i sekundarne ili alternativne varijante koje se razlikuju po težini ili atrakcijama uz put.

Ruta u Bosnu i Hercegovinu ulazi sa zapada, iz Hrvatske kod Livna. Nakon prelaska granice biciklisti se spuštaju s grebena planine Dinare u Livanjsko polje. Iz Livna, gdje će zasigurno kušati poznati livanjski sir, pršut i druge delicije, ruta se okreće prema jugu, prolazi pored Buškog jezera do Tomislavgrada. Tamo se dijeli na dva dijela; južna dionica vodi prema Parku prirode Blidinje s istoimenim jezerom, najvišim prirodnim jezerom u zemlji.

Etapa Tomislavgrad – Mostar duga je 78 kilometara i zahtijeva ukupno 910 metara uspona. Zbog većinom makadamske podloge od Blidinjskog jezera do Mostara, ova dionica spada među zahtjevnije, ali i među najatraktivnije etape cijele Trans Dinarice. Upravo zato mnogi biciklisti u Mostaru ostaju duže – potreban im je odmor, ali žele i upoznati ovaj izuzetno lijep i historijski važan grad. Glavna zvijezda, naravno, je Stari most, koji se uzdiže 20 metara iznad Neretve. No Mostar, barem izvan vrućih ljetnih mjeseci, sve češće postaje i polazna tačka za biciklističke ture, via ferrata uspone ili istraživanje manjih pritoka rijeke Neretve.

Trans Dinarica se potom iz Mostara ponovo penje u planine, ovaj put uz rub planine Prenj, pored skijališta Rujište i poznatih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka, sve do završetka etape na Boračkom jezeru. Ruta se zatim nastavlja prema istoku, preko planina Visočice, Bjelašnice i Treskavice do Kalinovika, a potom do kanjona rijeke Drine, gdje ulazi u Crnu Goru.

Razvoj rute, iza kojeg stoji slovenska organizacija GoodTrail, trajao je nekoliko godina, od čega su dvije godine bile posvećene intenzivnom terenskom radu: provjeri cesta, prikupljanju GPS tragova i drugih ključnih informacija. U tom periodu snimljen je i polusatni dokumentarni film Sharing the Dream, koji je u prvoj sedmici nakon online premijere pogledalo više od 5.000 ljudi.

Biciklisti se na rutu mogu upustiti na više načina: potpuno samostalno uz pomoć besplatno dostupnih opisa i mapa na web-stranici www.transdinarica.com ili kupovinom opsežnih navigacijskih paketa koji, osim GPS tragova, sadrže i niz drugih važnih informacija o ruti (tip podloge, upozorenja, izvore vode, trgovine, smještaj, restorane i slično). Treća, najudobnija, ali i najskuplja opcija su vođene ture koje organiziraju lokalni turistički pružatelji usluga, tzv. službeni Trans Dinarica Tour Operateri.

U prvih osam mjeseci s web-stranice je preuzeto više od 1.800 navigacijskih paketa, a s obzirom na to da biciklisti najčešće putuju u društvu, procjenjuje se da je rutom već prošlo više od 6.000 biciklista – najviše iz Njemačke, SAD-a, Velike Britanije, Švicarske, Australije, Austrije, Belgije, Nizozemske, Kanade, Francuske, Italije i Slovenije. No ne treba se obeshrabriti ukupnom dužinom rute od 5.500 kilometara, jer je Trans Dinarica osmišljena tako da joj se možete vraćati više puta, u etapama koje odgovaraju vašem ritmu.

S druge strane, mnogi biciklisti Trans Dinaricu biraju i kao dio svojih dužih putovanja, primjerice kroz Evropu ili čak oko svijeta. Učinak ove nove biciklističke rute, prve koja povezuje osam zemalja zapadnog Balkana, je dvostruk: bicikliste vodi kroz manje poznata područja izuzetne prirode i kulture, a istovremeno ostavlja ekonomski trag u slabije razvijenim krajevima. Omogućava lokalnom stanovništvu da ugosti bike putnike u svom smještaju i ponudi im nešto ukusno iz vlastitog vrta i kuhinje.